|
|
Najljepši dan? - Danas.
Najveća prepreka? - Strah.
Najlakša stvar? - Pogriješiti.
Korijen svakog zla? - Egoizam.
Najbolja zabava? - Rad.
Najgori poraz? - Obeshrabrenje.
Najbolji profesionalci? - Djeca.
Prva potreba? - Komunicirati.
Najveća sreća? - Biti koristan drugima.
Najveća tajna? - Smrt.
Najgora mana? - Zlovolja.
Najopasnija osoba? - Ona koja laže.
Najružniji osjećaj? - Mržnja.
Najljepši dar? - Oprost.
Najpotrebnije? - Obitelj.
Najbolji smjer? - Pravi put.
Najugodniji osjećaj? - Unutarnji mir.
Najbolji prijam? - Osmjeh.
Najbolja medicina? - Optimizam.
Najveće zadovoljstvo? - Ispunjena zadaća.
Najveća snaga? - Vjera.
Najljepša na svijetu? - Ljubav.
Majka Terezija
Tko se zauzima za druge, riskira da bude odbačen.
Tko se oslanja na druge, riskira da bude izigran.
Tko se povjerava drugima, riskira da bude izdan.
Tko pomaže drugima, riskira da doživi nezahvalnost.
Tko ljubi, riskira da bude ostavljen.
A tko ništa ne riskira…
SMISAO JE GORAK:
ČOVJEK TREBA DA SE ODREKNE SVEGA ŠTO BI MOGAO DA ZAVOLI,
JER SU GUBITAK I RAZOČARENJE NEIZBJEŽNI.
MORAMO SE ODREĆI LJUBAVI, DA JE NE IZGUBIMO.
MORAMO UNIŠTITI SVOJU LJUBAV, DA JE NE UNIŠTE DRUGI.
MORAMO SE ODREĆI SVAKOG VEZIVANJA ZBOG MOGUĆEG ŽALJENJA.
MISAO JE SUROVO BEZNADNA. NE MOŽEMO UNIŠTITI SVE ŠTO VOLIMO. UVIJEK ĆE OSTATI MOGUĆNOST DA NAM TO UNIŠTE DRUGI..."(Meša Selimović, "Derviš i smrt")
| travanj, 2008 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
priche posvecene danima u kojima su suze jedino sta postoji...
ti ne znaš kako je kada su oči krvave od boli, a srce mokro od suza. ti ne znaš kako je kada te duša boli i trese se, a tijelo klone i propada, nestaje... ti ne znaš da ja u sebi nosim srce koje kuca i koje vrišti tiho, tiše od prikanja vjetra, ali ipak vrišti... ti ne znaš da sam ja čovjek koji osjeća jer da znaš ti ne bi kopala po mojem srcu i gasila baklje tvojega bijesa na njima. ti znaš što si napravila i što još uvijek činiš...ali činiš to , činiš nasmiješena.
ako ti ikada oproste svi kojima si nanijela ove rane, vjeruj mi ja neću biti među njima. ja ću tada već biti daleko, uništena u najhladnijem kuktu svemira. "Oprošteno ti je " to su riječi koje ti ne zaslužuješ.
Vlak kojeg sam slijedila nestao je s tračnica i onaj putnik u njemu kojeg sam slijedila nestao je s njim, ostajem sama i nigjde se ne nazire kraj. kada podigenem glavu i pogledom potražim cilj, preda mnom se stvara krvava slika; vlak koji ne postoji i u njemu kravave oči i hladna ruka koja me pozdravlja ; kao da govori odlazim, a uvijek ću biti tu.
Zatvori oči i zamisli da ništa od ovoga ne postoji, zamisli da je sve bio samo san, ružan san, ružniji od svega. Zatvori oči i maštaj da sutra ne postoji, maštaj da postoji kraj ovome paklu u kojem smo sada, u kojem postojimo. Vikni što možeš glasnije da je sve samo laž i da ovo zlo ne postoji. Sklopi oči, pobriši krv s usana, pokri glavu rukama i odlutaj u neki drugi svijet, svijet u kojem ne postoje oni koji su nam urezali ove rane. Sklopi oči,anđele polomljenih krila, i pobriši te suze koje teku bez prestanka, zabrani najljepšim očima da više ikada osjete da se pune suzama. I vjeruj mi nije suludo, sve je tako jednostavno i sve će nestati u magli, sve će prestati postojati; i ja i ti i oni koji nam nanose ovu bol i čine nas sve mrtvijima. Samo jedanom sklopi oči, sklopi zauvijek i nestaje ovaj svijet…
i sad kada je vrijeme da odemo zelim ti sve najbolje i ti to znas, ali isto tako mi znamo da su to samo utopije i laži i znamo da ne postoji bolje sutra za tebe... oprosti mi za sve, ali ja moram odjetjeti dok još imam krila jer će s mojima učiniti isto što i s tvojima ; polomiti ih,, Nadam se da nije prekasno da pobjegenem od toga. Oprosti, ako to još možeš, ali ja odlazim.
